MOJ ZAVIČAJ

  Svojim zavičajem smatram Novi Sad (mada sam rođena u Kikindi, ali kad sam bila jako mala smo se preselili u Novi Sad) sa svojom velelepnom okolinom, Dunavom što ponosno protiče kroz grad, tu je i Fruška gora, prelepa sa svojim šumama, proplancima, tu su i gradovi u bližoj i daljoj okolini sa svojom bogatom istorijom... Može se reći da za mene ne postoji lepše mesto na ovom svetu.
   Gde god da se okrenem, vidim nešto što me fascinira, čini srećnom što mogu da uživam u toj lepoti. Sam grad je lep sa ulicama i drvoredima, parkovima gde imaš utisak da si negde izvan grada a ne u samom centru. Ljudi su ljubazni i spremni da pomognu, ali priroda je neverovatna naročito kad se malo izađe van grada. Ne treba daleko ići, može i pešice. Tu nam je na dohvat ruke i Ribarsko ostrvo i Dunav i Dunavac i Petrovaradinska tvrđava i Sremska Kamenica,pa ni Sremski Karlovci nisu daleko...mogla bi tako da nabrajam do u nedogled.... Najlepše je kada je proleće i leto i sve je zeleno, prošarano šarenim cvećem. U proleće ne znam šta mi lepše miriše, ulica puna lipa ili ulica puna bagrema ili jasmin ispred zgrada. Sve jedno, volim da šetam i uživam u pogledu na neku lepu baštu, drvo, cvet.
 




  Eto na primer baš u mom kraju je ulica Save Kovačevića koja sa obe strane ima posađene lipe koje se svojim vrhovima krošanja spajaju pa ulica izgleda kao da ste u tunelu. Prelep je doživljaj prolaziti tuda. Još  kada su lipe u cvatu, njihov miris opija i upotpunjava celokupan doživljaj. Zimi kada su grane pod snegom volim da prolazim tom ulicom jer imam osećaj kao da sam u nekoj bajci, vreme kao da je stalo i samo čekam da se odnekud čuju praporci i vidim konje koji vuku saonice.
25.06.2019.

Нема коментара:

Постави коментар

DUNAV-nizak vodostaj